Omarska za nezaborav Slike izmucenih logorasa u logoru Omarska 1992 govore sto su sve ti ljudi  prozivjeli u nekoliko mjeseci. Danas rasuti u 129 zemalja svijeta i dalje cekaju pravdu.
Oni su odlucivali o zivotu i smrti. Desno na slici je tadasnji komandir prijedorske policije ili bolje receno nacelnik tadasnjes SUP-a Simo Drljaca.Njegov potpis znacio je deportaciju mnogih uglednih Prijedorcana u logore. Obogatio se izvodeci nesrpsko stanovnistvo iz Prijedora u ljeto 1992. Jos jedan ratni zlocinac koji nije docekao sud pravde u Den Haagu. Sluzbeno stradao od strane SFOR-a pri pokusaju hapsenja. Bolje obavijesteni kazu da je morao umrijeti, jer kao vrlo nekarakterna osoba mogao bi odati svoje "saradnike" iz inostranih obavjestajnih sluzbi, sa kojima je cijelo vrijeme rata obilato saradjivao.  Mrtav Simo najbolji Simo. Toliko je volio "svoj" Prijedor da je sahranjen u Banja Luci. Zasto?
	Stravicne slike ponizenja iz logora Omarska. Logorasi trce na tzv. rucak koji je trajao sve skupa 2 minute. Ko ostane sekundu duze slijedile su stravicne batine.
Ulaz pred logor smrti - Omarska. Kolona automobila znacila je prvi dolazak novinara pocetkom augusta 1992. Od tada su za logor osim zapadnih politicara znali i njihovi stanovnici.
	Meakic Zeljko, komandant logora Omarska. Rodjen u najvecem cetnickom selu u BiH u Omarskoj. Do rata nepoznata osoba u Prijedoru. U ljeto 1992 u logoru komandovao strazarima i ispitivacima, koji su na hiljade Prijedorcana poslali u smrt. Iako je na spiskuratnih zlocinaca, jos uvijek vjesto izbjegava hapsenje od strane SFOR-a.
Jos jedan detalj iz logora Omarska. Izmuceni logorasi u pauzi svakodnevnih batinanja.Budno oko strazara u desnom uglu pazi da logorasi nebi nesto rekli pred radoznalim novinarima.
	Mutnicka dzamija u Kozarcu Jedna od najstarijih dzamija na prijedorskoj opsitini. Potice iz turskih vremena, srusena i zapaljena u maju '92
Zika Dragosavljavic Roden ca. 56/57 u Prijedoru, pravnik Do rata radio kao sudija u Opstinskom sudu u Prijedoru Predvodio ispitivacki tim u logoru Omarska. Odlucivao ko ce biti mucen, odveden ili ubijen. Danas zivi i radi u Prijedoru.
	Milan Kovacevic Rodjen 1943 u Prijedoru u partizanskom selu Bozici a umro 1998 u pravednom holandskom gradu Den Haagu. Umro od srca (ko bi rekao da cetnici imaju srce) Izdao doktorsku etiku jer je kao ljekar po zanimanju 1992 bio sef kriznog staba opstine Prijedor i kao takav jedan od najodgovornijih za pripremu zlocina u Prijedoru. Uhapsen od strane SFOR-a ali nazalost nije docekao zasluzenu pravdu. Smrt je za njega bila nagrada
Jos jedan od uglednih Prijedorcana koji je nestao u logoru Omarska prije nego sto je logor raspusten u augustu 1992. Nije odveden sa preostalim logorasima na Manjacu nego je jedne veceri odveden iz logora u nepoznatom pravcu. Po zanimanju ljekar, nije se nikad bavio politikom.
	U augustu 1992 logor Omarska je raspusten. Jedan broj logorasa deportovan je u logor Manjaca kod Banja Luke a jedan dio je vracen u logor Trnopolje kod Kozarca. Kako su izgledali otpusteni logorasi najbolje pokazuje ova slika.
Prizori iz logora Omarska Puska o ramenu strazara, strah u ocima logorasa, nijemi pogledi zivih kostura koji bolje govore od bilo kakvih komentara.

Živi u ime mrtvih:

Ove slike trebaju za buduce generacije biti opomena da se zlo nezaboravi i sto je jos vaznije: NIKAD VISE NE PONOVI.

Svjesni smo da vecina najodgovornijih zlocinaca sa prijedorske opstine nikad nece docekati sud pravde kao da i vecina nestalih i ubijenih Prijedorcana nece naci svoj smiraj napacene duse, ali nesmijemo klonuti duhom. Zlocince moramo proganjati do devetog kruga pakla, a odgovorne moramo podsjecati na hiljade dzenaza (sahrana) koje cekaju napaceno Potkozarje. Ako su jednom prodali nas zive, mi nesmijemo izdati nase mrtve.