IZ ČASOPISA "ZEHRA"

Kada se spomene Kerbala, prvo čega se sjetimo je šiitska tradicija evociranja dana mjeseca muharrema u kojima se odigrala ova tragedija. Međutim, široj javnosti sigurno nije poznato koliko je u svijesti Bošnjaka, dakle sunitskih orijentiranih muslimana, Kerbala pamčena kao veliko zlo po ummet Muhammedov s.a.v. i da su o tom događaju naši preci stolječima nizali stihove od dolaska osmanlija pa sve do naših dana. Tema ovog rada je poezija inspirisana kerbelskom tragedijom, što spada u žanr sufijske poezije, koja se rodila u okviru tekije i koju su ovdje njegovali pripadnici derviških redova, ponajviše nakšibendije i kadirije. Ovi tarikati se ubrajaju u ortodoksne prosunitski orijentirane redove, koji su dali vidljiv doprinos na odgojnom i obrazovnom planu. Stihovima bošnjačkih pjesnika pokušat ćemo ilustrirati njihovu ljubav prema Poslaniku s.a.v. i njegovoj časnoj porodici i bol izazvanu kerbelskim dogadjajem. Prof. dr. Fehim Nametak u svom djelu “Divanska knjizevnost Bošnjaka” navodi stihove Sabita Aladina Uzičanina, pjesnika koji je zivio krajem XVII i početkom XVIII stoljeća:

Nemoj misliti da je to pupoljak nataknut na bodlji u stepi

To je Jezid na vrh koplja natakao glavu mučenika Husejna.

Sarajevski pjesnik i mevlevijski šejh iz XIX stoljeća, Fadil-paća Šerifović, u svojim stihovima traži šefaat od Resulullaha i obraća mu se nježno, riječima “djede mučenika Kerbele”:
 
Ti si pečat posljednjeg poslanstva, miljenik Božiji,

Tvoje časno ime je Ahmed, Muhammed, Mustafa.

Ti si pomagač sljedbenicima, vladaru čistih,

Iskreni si zagovornik prijestupnika i grešnih.

Spasi mene Pakla, djede mučenika Kerbele,

Zauzmi se za grešnika, oče najbolje žene.

Uzrok zavisti svega sto sunce i mjesec obasjava,

Ti si prvak oba svijeta, čisti ruh ljudi i džinova.

Najodabraniji Božiji stvor, poslanika predvodnik,

Onaj koji je stigao na miradž, posljednji poslanik.

Spasi mene Pakla, djede mučenika Kerbele,

Zauzmi se za grešnika, oče najbolje žene.

Ovi stihovi se čitaju u Hadži-Sinanovoj tekiji, stjecistu kadirijskog tarikata u Sarajevu za vrijeme mevluda i drugih svečanosti što je započeo šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić, poznat kao Fevzi-baba, rahmetullahi alejh.

U Bosni su odvajkada učene tzv. “matemske ilahije”. Dani matema su prvih deset dana mjeseca muharrema, tj. dani žalosti. Amina Šiljak-Jesenković u tekstu kojim smo se koristili donosi svoj prijevod jedne od matemskih ilahija:

Matem opet je stigao,

Stare boli osvježio,

Svaki ašik s’rastužio,

Plačuć Muhammed, Ali, Hu,

Hasan, Husejn, Fatima, Hu.

Ko je ašik, matem štuje,

Bol i patnju stušten čuje,

Danju, noću oplakujem,

Plačuć Muhammed, Ali, Hu …

Nepravda je od munkira,

Gorka suza je ašika,

S Kerbele glava Husejna.

Hamdi plče: Gore m’prsa,

I tisuće šivih svijeta,

Danju, noću pun sam suza.

U istom radu napominje se da se u znak sjećanja i tuge zbog šehida Kerbele prakticiralo da se ni žene ne uljepšavaju u danima matema. Čitirajući pripjev stihova “Selama”, nepoznatog autora iz pera rahmetli profesora Ešrefa Kovačevića:

Istočni vjetre, kad pođes jednog jutra u Harem,

selam od mene revzi ćes,

u njem je Resul Muhterem.

Ja petero imam svojih da od vatre štite mene,

Muhammeda i Aliju, dva unuka i Fatimu.

Autorica dodaje: “Ovo su stihovi bez kojih je nezamisliv kadirijski zikr, a poznato mi je da u nekim derviškim porodicama svakodnevna porodična okupljanja počinju ovim Selamom.”
 
I pjesnik Sami (u. 1733) pjeva o kerbelskom događaju:

Spram al i abe osjećat ljubav, na oba svijeta velika je milost.

Osjećati neprijateljstvo prema Jezidovu narodu,

na našem putu velika je čast.

Na Jezidov narod donosimo prokletstvo,

kad dođu dani Nove (hidžretske) godine.

I uz to točimo suze, jer velika je čast podsjetiti se na žalost.

Ovo su samo neke u nizu elegija posvećenih hazreti Husejnu, te primjeri ljubavi prema Resulullahovoj a.v.s. porodici i dokaz da ni mi, Bošnjaci, nismo zaboravili šehide Kerbele.

(Iz časopisa “Zehra”, Sarajevo, april 2001, str. 10-11)