Sadržaj:

* Osmanove Ubice
* Osmanova Dzenaza

KRATAK OSVRT

Nakon smrti drugog halife Omera, kao i po njegovoj naredbi za izbor novog halife bi odrzana šura (savjetodavni odbor) od šest ashaba. Poslije preglasavanja, i nekih medjusobnih dogovaranja bi Osman ibn Afan izabran za halifu. Za halifu je bio izabran 24 godine po hidzri

25 godine po hidzri Osman imenuje svojeg polubrata i ashaba Walid bin Uqbu guvernerom Kufe. Prema istoricarima Walid je bio pijanica i loseg karaktera.

26 godine po hidzri zamjenjuje Amra bin Asa kao upravitelja Egipta i postavlja na njegovo mjesto svojeg pobratima Abdullaha bin Saada as-Sarha, poslanikovog neprijatelja, koji je jednom bio poslanikov sekretar, pa dok poslaniku bi diktirana objava od njegova Gospodara, Abdullah as-Sarh mijenjase njene rijeci i smisao.

26 i 27 godine po hidzri, za Osmanove vladavine su osvajanja u Africi proširena na zapadu do Maroko.

Njegov pomocnik i savjetnik postaje njegov amidzic Merwan ibn Hakim. Merwana kao i njegovog oca Hakima je poslanik (s) bio protjerao iz Medine, naredjujuci muslimanima da se ta dvojica nikada nesmiju vratiti nazad u Medinu. Povratak u Medinu im se nedozvoljava ni za vrijeme Ebu Bekra kao ni za vrijeme Omera. Osmanova cerka Merjema je bila udata za Hakimovog sina Merwana
Dolaskom na vlast Osman dovodi i Hakima i Merwana nazad u Medinu.

Kada je ratni plijen iz Afrike poslan za Medinu, Osman ga cijelog dodjeljuje Merwanu, pa i ako je u stvarnosti taj plijen bio namjenjen za podjelu medju siromasnima.

Osman nastavlja dodjeljivati skupe darove svojim najbližim.
* Dao sto hiljada dinara Hakimu.
* Dao je tri stotine hiljada dinara Abdallahu bin Khalidu.
* Cetiri stotine hiljada dinara je dao svome pobratimu Abdullah bin Sa'adu as-Sarhu.

28 godine po hidzri Abdallah bin Amra imenuje umjestu Abu Ash'a kao guvernera Basre.

Iste godine se tada vec 75 godisnji Osman ženi kršćankom po imenu Na'ela, i za nju gradi dvor u Medini.

29 godine po hidzri, došlo je do pobune u Persiji, ali je ona ugusena.

30 godine po hidzri se Walid smjenjuje sa mjesta guvernera Kufe. Walid je jednom prilikom klanjao pijan sabahski namaz, pa je umjesto dva obavio četiri rekeata. Nakon zalbi ga halifa Osman smjenjuje. Sa'ad bin Al Aas je imenovan na njegovo mjesto.

Muslimani ne ostaju tihi kad Osman iz drzavne blagajne daje brojene darove svojim rodjacima. Ammar ibn Yasir je otvoreno kritikovao halifu, nakon cega po neredjenju halife biva pretučen od ljudi iz plemena Umajada. I to se desilo te 30-e godine po hidzri.

Abu Zar Gaffari, jedan od najcjenjenijih poslanikovih ashaba koji je živio u Siriji, otvoren kritikuje Sirijskog guvernera za pretjerivanjem u luksuzu i bogacenju. Govorio je i protiv neprijstojnih provoda, muzike, vina i kockanje. Mnogo naroda bi se okupljalo da ga sluša. Muawiya bi uznemiren ovim. O tome napisa pismo halifi koji onda naredio da mu posalje Abu Zara nazad u Medini. Abu Zar (star čovjek) bi pracen na put na loše ukrocenoj i neosedlanoj kamili. Kada je dosao u Medinu, noge su mu krvarile od rana. Iako mu se halifa obracao oštro, Abu Zar mu je odgovarao otvoreno i bez straha. Ovo halifu pogodi vrlo teško, pa naredi da se ovaj cijenjeni poslanikov ashab protjera u Rabzah (divljinu pustinje Nejd), gdje je kasnije Abu Zar i umro.

33 godine po hidzri su pobune u Kufi, uglavnom u vezi nasilja guvernera Sa'ad bin al Aasa. Ljudi se okupljahu u kuci Malika Ashtara jednog od poslanikovih najvjernijih ashaba, gdje mu se zaljahu na guvernerovo kako sluzbene tako i privatne postupke. Ne mogavsi ga kontrolisati, Sa'ad napisao pismo halifi, koji naredjuje da ih se posalje u Siriji, gdje će biti pod Muawiynom kontrolom. Ni Muawiya nemogase da ih kontrolise. Tada naredjuje da ih se posalje u Duris, gdje ce njihov rad biti pracen od strane Abdal Rahman bin Halida koji je bio jedna veoma primitivna osoba. Nakon puno trakasiranja im se dozvoljeno da se vrate u Kufa. Malik Ashter se odmah ne vrati za Kufu, vec jos neko vrijeme osta tu.
Malik Astar se za vrijeme odsustva guvernera Sa'ada vraca u Kufu. On nastavlja da predvodi tu revolucionarnu skupinu. Kada se Sa'ad vratio u Kufu, put mu blokiraju ljudi koji su se u velikom broju sakupili protiv njega. Saad se vraca u Medinu. Abu Musa Asheri bi postavljen za novog guvernera Kufe.

Umorni od nepravdi Osmanovih guvernera, muslimani zato salju (Osmanu) delegacije sa zalbama i prigovorima. Ali Osman ne izlazi u susret njihovim prigovorima

34 godine po hidzri se odrzava "guvernerska" konferencija u Medina. Raspravljaše se o tome kako suzbiti revolucionare, i bi odlučeno da su represalije najbolji mogući način.

Kada su se guverneri vratili u njihove pokrajine, zapoceli su sa jos zešcom tiranijom i okrutnošcu. Narod biva toliko iscrpljen, da se pri kraju 35 godini po Hidzri po jedna delegacija iz Kufe, Basre i Egipat upucuje do halife, sa zahtjevom za promjenom guvernera tih pokrajina. Došli su do Medine i utaborili se izvan grada u različitim mjestima.

Oni potom šalju poruku halifi da zamijenjeni guvernere. Halifa šalje Mughiru bin Shoaba i Amr bin Aasa da ih uvjere da se okane svojih pritužbi, ali ovi ih ne uspjevaju uvjeriti. Nakon toga se Osman obraca Imamu Aliji (a.s) za istu stvar, i to bi dogovareno, uz jedan uvslov, tj da im se Osman trebao javno izvinuti. I Ali uvjerava narod da se vrati.

Narod Egipta se ne htjede vratiti dok se ne zamijeni Abdullah bin Abi Sarh i na njegovo mjesto imenuje guverner po njihovom izboru. Oni tada izabraše Muhammeda ibn Ebu Bakra za guvernera Egipta.
U povratku za Egipat narod zaustavi Osmanovog roba koji jahaše vrlo brzo. Dovedoše ga pred Muhammeda ibn Ebu Bekra. Na pitanje gdje se uputio, on rece da ide odnijeti poruku guverneru Egipta. Bi mu receno da je guverner tu pred njim. On rece da on zeli do Abdullah bin Sarha. Tada ga temeljito pretražiše i jedno pismo bi pronađeno. U pismo je bila naredba Abdullah bin Sarha za hapsenjem Muhammeda ibn Abi-Bakr kao i onih koji su došli sa zalbama u Medini.

Vrativši se u Medinu zatraziše od Osmana da im objasni sadrzaj tog pisma. Osman demantovaše bilo koju povezanost sa pismom, pa i ako pismo imaše Osmanov pecat. Onda mu rekoše da pismo mora da je napisano od njegovog sekretara Merwana, koji imase pristup Osmanovom pecatu. Ali Osman odbio da pozove Marwana koji je živio u toj istoj kući. To je još vise razbjesnjelo narod i oni opkoliše halifinu kuću.

Bilo je oko deset hiljada ljudi koji su okružili palaču. Oni su je tako opsijedali pedesetak dana. Na kraju je narod upao u njegovu kucu i halifa bi ubijen. Tri dana nije bilo dozvoljeno da se njegovo tijelo ukopa. Napokon na zahtjev Imama Alija (as) Osmanovo tijelo bi sahranjeno. Sahranjen je na jevrejskom groblju, kojem je za vrijeme svojeg halifata Muawiya srusio zid, i tako ga prikljucio groblju Jannetul Baqi .

Osman je zivio 82 godine. Ubijen je u mjesecu ZulHijja 35 godini po hidzri

Osmanovi Ubice

a) Talha

Talha Ibn Ubaydillah je bio jedan od najvećih agitatora protiv Osman i bio je jedan od onih koji su poticali njegovo ubojstvo.
Kasnije je taj incident iskoristio kao ispriku, da bi (protiv Alije) pokrenuo prvi građanski rat u istoriji islama

Predstavicemo nekoliko citata iz knjiga najpoznatijih sunni histricara

Prvi citat je od Ibn Abbasa (u nekim rukopisa je to Ibn Ayyash):
Ušao sam kod Osmana (tijekom pobune protiv Osmana) i razgovaro s njime jedan sahat.
On rece: "Dođi Ibn Abbas / Ayyash" i on me uze za ruku i primace me da cujem što su ljudi govorili iza njegovih vrati. Čuli smo nekog da kaze: "Šta čekate", dok su drugi govorili: "Čekajte, možda će se pokajati"
"Dok smo nas dvojica tako stajali ondje (iza vrata i slušali), Talha Ibn Ubaydillah prodje i reče: "Gdje je Ibn Udays?" Rekoše mu, "On je je tamo".
Ibn Udays dođe (do Talha) i šapnu mu nešto, a zatim se vrati svojim saradnicima i rece: "Ne dopustite nikome da udje (u Osmanovu kuću) da ga vidi ili da napustiti njegovu kuću"
Osman mi reče: "Ti je Talhina naredba"
On nastavi: " O Boze! Zaštiti me od Talha jer je podstakao sve te ljudi protiv mene. Tako mi Boga se nadam da ništa ne bude od ovoga, i da ce proliti sopstvenu krv. Talha me je nepravedno optuzio
Čuo sam Bozijeg poslanika da je rekao: "Krv muslimana je dopuštena jedino u tri slučaja: Otpadnistva, Preljube, i u slucaju odmazde. "Zašto onda da ja budem ubijen? "
Ibn Abbas / Ayyash nastavi:
Htio sam da napustim (kuću) ali su mi blokirali put, dok Muhamed ibn Abi Bakr koji je tuda prolazio nije zatražio da me puste da odem, i oni učiniše tako.
Sunni reference: Historija od al-Tabari, dio 15, str 199-200

Sljedeći izvještaj potvrdjuje da je Osmanovo ubistvo bilo pod Talhinim vođstvom, kao i da su ubice izišle da bi obavijestili svojeg vodju da su se pobrinuli za Osmana
Abzay je rekao:
Bio sam svijedok kada su toga dana krenuli protiv Osmana.
Ušli su u kuću kroz jedan otvor u Amr Ibn Hazmovoj rezidenciji.
Tu je došlo do okršaja i onda udjoše
Bogami, nisam zaboravio da je Sudan Ibn Humran izišao i cuh ga da kaze: "Gdje je Talha Ibn Ubaydillah? Ubili smo Ibn Affana!
Sunni reference: History od al-Tabarija, dio 15, str 200

Osman je bio opkoljen u Medini dok je Imam Ali (a.s) bio na Khaibaru. Imam (a.s) dodje do Medine i nađe ljudi kako se skupljaju oko Talhine kuce.
Zatim imam Ali (a.s) ode da bi se sastao sa Osmanom.

Ibn Athir pise
Osman reče Aliji: "Vi mi dugujete moje Islamsko pravo kao i pravo bratstkih odnosa
Da nemam tih prava, i da je jos pred-islamsko vijeme, opet bi bilo sramota za potomke Abdu Munafa (ciji su i Ali i Osman potomci) da nam čovjek od Tymia (Talha) otme našu vlast.
Ali rece Osmanu: "Informisacu te će o tome što sam učinio.
"Tada se Ali uputi ka Talhinoj kuću. Tamo je bilo puno ljudi.
Ali se obrati Talhi govoreći: "Talha, što je ovo situacija u koju si se uvalio? "Talha odgovori:" O 'Abul Hasan, kasno je!"
Sunni reference: al-Kamil, od Ibn Athira, dio 3, str 84

Tabari prenosi sljedeći razgovora tokom Osmanove opsade, izmedju Imama Alije i Talhe:
Ali rece Talhi: "Allahom ti se obracam da makneš ljude od (napadanja) Osmana.
"Talha odgovori: "Ne, tako mi Boga, ne sve dok se Umayadi dobrovoljno ne priklone pravdi. "(Osman je bio glava Umayada)
Reference: History od al-Tabarija, dio 15, str 235

Talha je čak Osmana lišio i vode

Abdurrahman Ibn al-Aswad je rekao:
"Vidio sam da Ali stalno izbjegava (Osmana) i da nije kao ono nekada što bi cinio.
A sad kako bilo da bilo, znam da je govorio s Talhom dok je Osman bio pod opsadom, da je rezultiralo da su mu date koze sa vodom.
Ali je bio vrlo uznemiren (od Talhe) oko toga, sve dok se konacno dozvoli da se kože daju Osmanu."
Sunni reference: History od al-Tabarija, dio 15, str 180-181

Iz ovog izvještaja se mogu izvuci neki zakljuci, a i pitanja
1. Ukoliko Talha nije ima ništa sa tom akcijom, zašto bi se onda Imam Ali (a.s) obracao direktno Talhi sa zahtjevom da vode bude poslana Osmanu?
2. Nije li se Imam Ali (a.s) mogao obratiti nekom od od Egipćana, ukoliko su oni bili odgovorni?
3. Ako Talha nije imao udijela u tom okrutnom činu, zašto je Imam Ali (a.s) bio ljut na njega?
4. Ako Talha nije imao udijela s buntovnicima, kako onda da se voda dozvoljila Osmanu, NAKON sto je Imam Ali (as) prigovorio Talhi?


Da sada pogledamo izvještaj iz "Bitke od Kamile" koja se spominje u brojnim sunni knjigama istorije i hadisa

Bez obzira sto nasa braca sunniti koja su pisala ovaj artikal na wikipediji pokusavaju sakriti istinu predstavljajuci ovaj incident nesrecnim slucajem, istina je ipak drugacija
Istiniti izvještaji pokazuje da su čak i Umayadski vodje poput Merwana koji se (zajedno sa Talhom) borio protiv imam Alija, znali da su Talha i Zubair bili Osmanovi ubice.

Sunni alimi prenose da je Yahya Ibn Sa'id rekao
Merwan Ibn al-Hakim koji je bio u cinu Talhe, vide da se Talha povlači (kada mu je vojska bila poražena na bojnom polju).
Kako su on i svi drugi Umayadi smatrali njega i al-Zubaira kao ubicama Osmana, on ga gadja strijelom i teško ga rani.
On tada rece Abanu sinu Osmanovom: "Poštedio sam te jednog od ubica vašeg oca.
Talha bio odveden do jedne porušene kuće u Basri, gdje je i umro.
Sunni reference:
* Tabaqat, od Ibn Sa'ad, tom 3, poglavlje 1, str 159
* al-Isabah, pd Ibn Hajar al-Asqalanija, dio 3, str 532-533
* History od Ibn al-Athira, dio 3, str 244
* Usdul Ghabe, dio 3, str 87-88
* Al-Isti'ab, Ibn Abd al-Barr, dio 2, str 766
* History od Ibn al-Kathira, dio 7, str 248

U dijelu Al Bidayah wa al Nihayah dio 7; str 248; (Dhikr Jamal) od ibn Kathira se prenosi:
Talha je u bitci oko Deve ubijen Merwanovom strijelom, pa je kasnije rekao Aban-bin-Osmanu: "Osvetio sam se za Osmanovu krv"

Ibn Qutejbija u svoj dijelu al Imama wal Siyasa str 60; prenosi priznanje Talhinog sina o ulozi njegovog oca u Osmanovom ubistvu:
"Neki su upitali Muhameda ibn Talhu ko je ubio Osmana?. On odgovori: "jedna trecina njegove smrti se moze prepisati Aishi, a jedna trecina mojem ocu"

U knjigama Al-Iqd al-Fareed; dio 2; str 218 kao i u dijelu Imama wal Siyasa str 45 se kaze
"Sad ibn Abi Waqqas je bio upitan "Ko je ubio Osmana"? Sad odgovori: "Aisha je podigla mac, a Talha ga je naoštrio".

b) al-Zubeir

U djelu Fusul al Muhimma str 79 Dhikr Jamal kao i djelu Muttalib al Šaul str 117 Dhikr Jamal mozemo procitati:
Ali je upitao Zubeira o razlozima zbog kojih se bori protiv njega, a našto Zubeir izjavi: Zelio sam borbom osvetiti Osmanovo ubojstvo. Imam Ali odgovori: Ako ima pravdu u tvojem srcu, shvatices da si ti i tvoji prijatelji bili oni koji su ubili Osmana.

Da se jos jednom podsjetimo na tekst o "Bitci oko Kamile" kojim nase sunni braca pokusavaju tu borbu predstaviti nesporazumom, nesvjesno tako predstavljajuci obije te muslimanske vojske toliko nepazljivim i neodgovornim tj da su te obije vojske isle na spavanje bez postavljanja straze, a takodje nesvjesno ih predstavjaju toliko nedisciplinovane da hem sto su obije vojske napadala bez komade, hem ih tokom cijelog toka borbe niko nije mogao obuzdati i zaustaviti od nepotrebnog ubijanja

Citat sa wikipedie iz texta o sunni pogledu Bitke oko Kamile

Sljedeci odlomak iz Tabarijeve "Historije" sem sto nam govori o tome ko je bio odgovoran za Osmanovu smrt, nam takodje govori i da je totalno pogrijesna slika koju su nam nasa braca sunniti pokusali predstaviti u gornjem citatu.

al-Zuhri, jedan od vaznijih sunni prenosioca hadisa (koji je inace bio poznat po svojoj odbojnosti spram ehlul-bejta) prenosi sljedeći dijalog Imama Alija sa Zubeirom i Talhom prije početka bitke oko Deve:
"Ali je rekao: "Zubeire, zasto se ti zbog Osmanove krvi boris protiv mene, kada si ti taj koji ga je ubio. Da Bog dadne onom od nas koji najviše neprijateljstva imase prema Osmanu, posljedice koje ta osoba zaista nezeli.
On rece Talhi:
Talha, doveo si poslanikovu ženu (Aishu), da bi je iskoristio za ratovanje, a tvoje su žene, u tvojoj kući (u Medini)! Zar mi nisi bio dao svoju prisjegu"? Talha rece: "Prisjegu sam ti dao dok mi je mač bio iznad vrata".
(U tom momentu 'Ali jos pokušavaše da ih pozove na mir, kako nebi više imali nikakvog izgovora)
'Ali se obratio svojoj vojsci govoreći: "Tko će među vama protivnickoj vojsci pokazati Qur'an i ono što je u njemu, pa cak i ako bi izgubi jednu ruku, da onda drži Qur'an sa svojom drugom rukom"?
Jedan mladic iz Kufa je rekao: "Ja se prihvatam tog zadatka".
'Ali prodje svojom armijom nudeći taj zadatak. Samo je mladic bio taj koji ga prihvataše.
Tada mu 'Ali rece: "Pokazi im ovaj Qur'an i kazi: Rešenje za ovo sto je između vas i nas se nalazi ovdje izmedju korica njegova početka i njegova kraja. Sjetite se Boga, i sacuvajte kako vasu tako i nasu krv.
Kada ih mladic pozva da pribjegnu Qur'anu i da prihvate njegove zakone, vojska Basre ga napade i ubi.
U tom trenutku, Ali rece svojoj vojci: "Ovim borba postaje dozvoljena".
Tada borba započe.
Sunni reference: History od al-Tabarija, događaji 36 godine po Hidzri dio 4, str 905

Kao što smo vidjeli u gornjoj predaji, Imam Ali jasno navodi Zubeira među one koji su ubili Osmana.
Da su nakon Osmana umjesto imama Alija (a.s) za halifu bili izabrani Talha ili Zubeir, dali bi oni i tada trazili osvetu za Osmanovu smrt, ili bi Osmanovim ubicama dali najveće nagrade?
Ovi dvojica vodja pobune protiv imama Alija (as) sigurno nisu imali namjeru tražite odmazdu za Osmanovu krv, jer su oni sami stajali iza te pobune.
Njima je odmazda bila samo jedno sredstvo kojim su pokušali unišiti halifat imama Alije, da bi onda mogli sami postati halife.
Ova predaja sem što jasno govori o stavu Imama Ali (as) da je smatrao Zubeira odgovrnim za Osmanovo ubistvo, od nas zahtijeva i da se zapitamo zašto Zubeir nije uzvratio imamu Ali (a.s) s tvrdnjom kako je on zaista nevin?

Zašto je Zubeir sutio nad jednom tako ozbiljnom optuzbom?

U dijelu al Istiab dio 3, str 213 Dhikr Talha i u dijelu Layneen fi Tafseel Shaykhain str 280; Dhikr Muthaen Ali, se prenosi jedan od govora imama Alija (a.s) u kojem on izjavljuje:
Talha, Zubayr i Ayesha traziše pravdu koju su sami odbacili. I traziše da osvete krv, koji su sami prolili. Oni su bili odgovorni za Osmanovo ubistvo a u kojem ja nisam imao udijela, ali sada oni to poricu. Nisam imao udijela u Osmanovom ubistvu, i jedino krivac odgvoran za Osmanovo ubistvo je ta pobunjenička grupa. Oni su mi dali prisjegu na vjernost, a onda je pogazili.

c) Aisha

Talha i Zubeir nisu bili jedini koji su kovali zavjeru protiv Osmana.
Sunni historičari nam govore da je i Talhina rođakinja, Aisha, takodje suradjivala u zavjeri protiv Osmana.

Sljedeći citat iz Tabarijeve Historije nam ukazuje na suradnju Talhe i Aishe u Osmanovom zbacivanju sa vlasti:
Dok je Ibn Abbas bio na putu iz Meke, u al-Sulsul (sedam milja južnije od Medine) je naisao na Aishu
Aisha reče: "O Ibn Abbase, Bogom vas zakljinjem, napusti onog čovjeka (Osmana) i posij sumnju u vezi njega medju narodom, jer ti za to imaš oštar jezik. Narod je (Osmanovom opsadom) pokazao njihovo razumijevanje, i svjetlost koja ih vodi se povećala.
Vidjela sam da je Talha u posjedu ključeva javne blagajne i skladišta. Ako on postane halifa (nakon Osmana), slijedit će put svoga rođaka Ebu-Bakra.
"Ibn Abbas reče: "O 'Majko (vjernika), ako se nešto dogodi tom čovjeku (tj Osmanu), narod ce tražiti utočiste samo kod našeg druga (tj. Alije).
Aisha odgovori: "Ušuti! Ne želim se prepirati ili objašnjavati s tobom".
Sunni reference: Historija od al-Tabaria, dio 15, str 238-239

Mnogi sunni historičari izviještavaju da je Aisha otišla do Osmana trazeći njen dio nasljedstva od poslanika (pa i ako je već bilo proslo mnogo godina od poslanikove smrti).
Osman odbija dati Aishi bilo sta, podsjećajući je da je ona bila jedna od onih koji su svjedočili i ohrabrivali Ebu Bekra da odbije dati Fatimi (a.s) njen dio nasljedstva.
Ako Fatima nije mogla nasljediti, zašto da to moze ona? Aisha na to bi iznimno ljuta na Osmana, pa iziđe govoreci:
"Ubijte ovu staru budalu (Na'thala), postao je nevjernik".
Sunni reference:
- Historija od Ibn Athira, dio 3, str 206
- Lisan al-Arab, dio 14, str 141
- Al-Iqd al-Farid, dio 4, str 290
- Sharh Ibn Abi al-Hadida, dio 16, str 220-223

Drugi poznati sunni historičar, al-Baladhuri, u svojoj historiji (Ansab al-Ashraf) kaze da kad je situacija postala krajnje opasna, Osman naredjuje Merwanu al-Hakimu i Abdurrahmanu Ibn Attabu Ibn Usaydu da pokušaju uvjeriti Aishu da zaustavi kampanje protiv njega. Oni dolaze k njoj, a ona se bila pripremala za odlazak na hodz, pa joj oni rekose:
"Molimo te ostaneš u Medini, da bi Allah tako preko tebe sacuva tog čovjeka (Osmana)."
Aisha reče: "Ja sam pripremila moj prevoz i obećala da cu obaviti hodz. Bogami ne prihvatam vaš zahtjev
Pozelim da je on (Osman) jedna od mojih vreća, pa da ga mogu ponijeti sa sobom. Onda bi ga bacila u more".
Sunni reference: Ansab al-Ashraf, al-Baladhuri, dio 1, pog 4, str 75

Pokusavajuci da opravdaju Aishu od optuzbi za pozivanje na Osmanovo ubistvo, wehabije ukazuju na njeno kasnije pozivanje za osvjetom nad Osmanovim ubicama. Okolnosti koje su uticale na Aishinu takvu naglu promjenu stava o Osmanu, koji odjednom od "kaafira" postaje "nevina zrtva" je dolazak Imama 'Alija (a.s) na vlast.
I ako je ovu promjenu Aisha pokusala sakriti i negirati, ashabi su ipak bili svjesni toga pa im to nije moglo promaci, kao ni cinjenica da je bas Aisha bila ta koja je bila odgovorna za Osmanovo ubistvo

U sunni dijelu Tareekh Kamil tom 3, str 100; Ibn Atheer pise:
"Ubayd bin Abi Salma koji je bio Aishin rodjak po majci je susrete dok se pripremala na put za Medinu. Ubayd joj rece: "Osman je ubijen, a narod bi bez Imama tokom osam dana", na sto Aisha upita: "Što su onda uradili"? Ubayd rece: "Narod je prihvatio 'Alija i dao mu prisjegu (beyya)". Aisha je onda rekla: "Vodi me nazad! Vodi me nazad za Mekku". Ona zatim okrenu lice prema Makki i reče: "Zaista je Osman ubijen nevin, i Allaha mi, osvetiti cu njegovu krv. Ubayd onda rece: "Sada kazes za Osmana da je nevin, pa i ako si bas ti bila ta koja je govorila: "Ubijte Nathala, jer je postao Židov"

Imam 'Ali (a.s) je napisao pismo Aishi, koje je zabjelezeno u sunni dijelu Seerath al Halabiyya, tom 3; str 356;
"Uradila si suprotno Allahu (swt) i njegovom Rasulu (s) napuštajuci svoju kucu, zahtijevala si stvari na koje nemas pravo. Tvrdis da želis reformirati Ummet, reci mi kakva ulogu u reformi Ummeta cini zena sudjelujujuci u bitci? Tvrdis da želis osvijetiti Osmanove ubice unatoč činjenici da je on iz plemena Banu Ummayya, a ti si iz plemena Banu Taym. Osvrnemo li se na taj slucaj, pa do jučer si ti bila ta koja je govorila: "Ubijte Nathala tako vam Allaha (swt), ubijte ga jer je postala kaafir".

U sunni dijelu al Tabaqat al Kubra tom 3; str 82 mozemo procitati:
Musruq je rekao Aishi: Osman je ubijen zbog vas, vi ste pisali narodu i huškali ih protiv njega.

U sunni dijelu Iqd al Fareed tom 2; str 210 citamo:
Merwan je dosao Aishi i rekao: Osman je ubijen zbog vas, vi ste pisali narodu i huškali ih protiv njega.

Takodje u istom dijelu Iqd al Fareed tom 2; str 212 citamo:
Mugheera bin Shuba je dosao Aishi, i ona mu rece: Za vrijeme bitke Jamal (Bitka oko Kamile) neke od strijela kojima su gadjali skoro da su mi probili kozu". Mugheera odgovori: Da vas je samo jedna strijela ubila, to bi za nas bio cin pokajanja zbog cinjenice da ste huškali narod da ubiju Osmana.

d) Amr Ibn al-Aas

Amr Ibn al-Aas (kasnije osoba broj 2 u Muawiynom rezimu) je bio jedan od najopasnijih huskaca protiv Osmana, a i imao je sve razloge za kovanjem zavjere protiv njega.
Za vrijeme vladavine drugog halife Omera guverner Egipta je bio Amr ibn al-Aas.
Međutim, treći halifa Osman ga razrješava duznosti i zamjenjuje ga svojim pobratimom Abdullahom Ibn Sa'd Ibn Abu Sharhom.
Kao rezultat toga, Amr postaje veoma neprijateljski oprijedijeljen prema Osmanu. On se vraca za Medinu i pokrece kampanju zlonamjernih propagandi protiv Osmana, optužujući ga za mnoga losa dijela.
Osman zbog toga ukorava Amra i sa njim govori veoma oštrim tonom.
To još vise ljuti Amra. Amr svoje susrete sa Zubairom i Talhom koristi da bi zajednicki kovali zavjeru protiv Osmana. Uobicavao bi i da izlazi u susret hodzijama i da ih obavijestava o brojnim Osmanovim greskama.

Prema pisanju al-Tabarija, kada je Osman bio opkoljen, Amr se nastani na dvoru al-Ajlan gdje bi se kod naroda uobicajavao raspitivati o Osmanovoj situaciji.

Amr nije napustio svoje mjesto dok i drugi jahač ne prodje. Amr ga pozva: "Sta je sa Osmanom?" Čovjek odgovori: "Ubijen je".
Amr zatim rece: "Ja sam Abu Abdillah. Kad me neki cir svrbi ja ga odsjecem (tj Kad zelim nesto da postignem, ja to uradim).
Ja sam huskao (narod) protiv njega, čak na vrhu planine pastira sa stadom.
Tada mu Salamah Ibn Rawh reče: "Vi Quraishije ste slomili jaku sponu između vas i Arapa. Zašto ste to ucnili?"
Amr odgovori: "Htjeli smo izvući istinu iz provalije laži, kao i da ljudi budu na jednakim stajalistima kade se se tiče istine.
Sunni reference: Historija od al-Tabarija, dio 15, str 171-172

e) Ashabi i njihova djeca

Ashabi i njihova djeca su bili u dosluhi s Egipćanima radi Osmanovog ubistva

U sunni dijelu Kanz al-Ummal tom 6; stra 385, poglavlje "Dhikr Fadail Uthman" mozemo procitati:
Kada Egipćani dodjoše do mjesta Ghafa i počeše lose govoriti o Osmanu, saznajuci o tome Osman se pope na mimber i reče: "O asahabi poslanika Muhameda (s), nek ste od Allaha prokleti sto loše govorite o meni. Vi govorite o mojim greškama a šutite o mojim vrlinama. Vi također huškate ljude protiv mene."

U poznatom sunni dijelu al Bidayah tom 7; str 170; poglavlje "Dhik Qathal Uthman" se moze procitati:
U Egiptu je od djece asahaba formirana grupa da bi se podsticao narod na pobunu protiv Osmana. Njihov vođa je bio Muhamed bin-Ebu Bakr, sin halife Ebu Bakra, a Muhamed bin Ebi Hudhifa je bio drugi po zvanju, on je bio Muawiyin rođak.

f) I ashabi - ucesnici bitke na Bedru, su bili ucesnici u ubistvu Osmana

Novokomponovani wehabijski alim Abu Suleiman, pokusavajuci da predstavi ashabe kao one koji su zeljeli zastiti Osmana navodi predaju:

I ako se gornja predaja zeli predstaviti autenticnom, opet se da primjetiti da u predaji nije nijedan Ensarija imenovan. Takodje, niti o koliko se tih Ensarija tu radilo? Ove odlučujuće činjenice totalno nedostaju, pa bez njih ova predaja skoro da ne znači ništa. Ali da nebi wehabije i dalje ostale u ovakom neznanju, umjesto ove lose falcifikovane i izmijenjene predaje, prilozicemo orginalnu predaju iz druge sunni knjige, koja nam bolje i ispravnije prezentira taj dogadjaj, dajuci nam tako uvid na stvarnu poziciju Ensarija u vrijeme Osmanovog ubistva.

Sunni alim Ibn Abd al-Barr u njegovom dijelu al-Istiab; tom 4; str 48; pogl. "Dhikr Abu al-Hasan Mazani" navodi:
Abu Al Hasan Mazani je bio ashab poslanika Muhameda (s), i on je bio jedan od ashaba prisutnih na Aqbi i Bedru.
Zaid bin Thabit, na dan Osmanovog ubistva, rece Ensarijama iz Madine: "Dali će te biti Allahovi pomagači i drugi put? On (Mazani) odgovori: Ne! Tako mi Allaha mi necemo slijedite vase vodjstvo, jer ako to uradimo ubrojit ćemo se među one koji ce na Sudnjem Danu reci da su nas naše vođe zavele.

Ovdje se da primjetiti da ovaj ashab odbija da stane na Osmanovu stranu, jer ne smatra Osmana onim koji je u ovom slucaju "nevina žrtva, cak šta više, on jasno precizira da stavljanje na Osmanovu stranu znaci izazivanje kazne na Sudnjem Danu zbog slijedjenja vodje (Imama) koji ne vodi ispravim putem.
Takodje se da primjetiti da ovakav Zaidov zahtjev Ensarijama, kao i odgovor Abu al-Hasan Mazanija, uz činjenice da se nikoji drugi Ensarija nije usprotivio takvom Mazanijevom objasnjenju, podrzava stav da su Ensarije imale jednu od vodecih uloga u suprostavljanju Osmanu.

 

Ako su svi ashabi poput zvjezda koje treba slijediti, zar netrebamo onda i mi prihvatiti, postovati i podrzatati ovakav njihov stav protiv Osmana, a koji je ovdje predstavljen preko ashaba Mazanija?

g) Muhajiri, Ensarije kao i ostali vjernici koji su živjeli u Medini su odgovorni za Osmanovo ubistvo

U sunni dijelu Iqd al Fareed str. 215 mozemo pročitati
Vodje skupine koja je ubila Osmana su bili Abdur Rahman bin Adees, Hakeem-bin-Jaleeh i Abdullah-bin-Fadeek. Došli su do Madina i sa Ensarijama i Muhajirima, okružise Osmanovu kucu, u koju nakraju upadose i ubise ga.

U Tabaqat Ibn Sad str 68-71 mozemo pročitati:
Ashabi Poslanika Muhameda (s) prestase pomagati Osmana, mada nisu mislili da će biti ubijen, a oni koji okružise Osmanovu kuću, bacahu blato jedni drugim u lice, osudjujuci tako one odsutne.

Od važnosti je i činjenica koja se nalazi u Tabaqat dio 3; str 68 da je Yezidova vojska pri napadu na Medinu vrsila pretragu od kuce do kuce, da bi se osvijetila Osmanovim ubicama. Ako su Egipćani bili ti koji su bili uključeni u Osmanovo ubistvo, tada je i po shvatanju (ovog wehabijama dragog imama) Yazida narod Madine snosio jos vecu krivicu, a što je i bio razlog da je smatrao potrebnim napasti na Madinu.

U Sharh Ibn al Hadeed str 164 mozemo pročitati:
Ashabi i ne-ashabi, koji su bili prisutni u Medini, pisahu pisma ostalim govoreći: "Ako želite sudjelovati u Jihad, dodjite u Madinu jer je halifa uništio islam. Stoga se halifa mora ukloniti".

U Tareekh al-Waqidi str 306 mozemo pročitati:
Ibn Omer je rekao: Tako mi Allaha, zbog Osmanovog ubistva osudjujemo dvoje. Jedne - one koji ga nisu pomogli i druge one koji su ga ubili.

Ove Ibn Omerove rijeci su vrlo važne. On njima identifikuje dvije grupe u Osmanovom ubistvu, tj dezertere i ubice, a iz ranijih referenci je jasno da ashabi pripadaju obijema kategorijama. Ovaj citat ističe Ibn Omerovo mišljenje da su oni koji nisu podržavali i i štitili Osmana snosili krivicu na isti način kao i one koji su ga ubili.

Zasto ashabi nisu pomogli opkoljenom Osmanu?

Na ovo pitanje Nasibije-Wehabije obicno odgovaraju da su ashabi u to vrijeme bili na hajj, ili da se tome nisu nadali, a sto je cista laz. Brojnim referencama je dokazano da je Osman ubijen uz saucesnistvo ashaba. Hazreti Aisha je cak bila i izdala fetwu za njegovim ubijanjem. Tvrditi da mu oni nisu bili u stanju pomoci, ili da su ga odlazeci nekud ostavili, ih ipak cini stranom u ovom dogadjaju, jer ukoliko neko pocne paliti neciju kucu, pa i ako nakon toga ta osoba napusti to mjesto, ona je opet ta koja snosi odgovornost za pocetak paljenja.

Suyuti od Zuhrija u dijelu Tarikh ul. Khulefa str 161-162 prenosi:
"Upitao sam Said ibn al Mussayab: "Možes li mi reći kako je ubijanjem Osman? Sta je narod zelio, i sta je on zelio? Sta su uradili ashabi Muhameda (nek je Allahov blagoslov i mir na njega)? Ibn al Massayab, je rekao: Osman je ubijen nepravedno, onaj sto ga je ubio je u krivu, a onaj ko ga nije pomogao nije kriv." Ja rekoh: "Kako je to bilo?'. On rece: "Kada je Osman imenovan, grupa ashaba nije voljela njegovo imenovanje, jer je Osman volio ljude iz svog plemena. Vladao je tokom dvanaest godina. Imenovao je ljude iz plemena Bani Umayyah koji nisu bili ashabi poslanika nek je Allahov blagoslov i mir na njega. Njegovi Emiri su cinili stvari koje su odbacivali ashabi Muhameda nek je Allahov blagoslov i mir na njega. Osman je trazio od naroda da ih cijene i ne htjede ih ukloniti.

Osmanova Dzenaza

Dogadjaji pri sahrani halife Osmana predstavljeni kroz nekoliko predaja iz sunni knjige "The History of al-Tabari, vol. 015: The Crisis of the Early Caliphate

strana 246; strana 247; strana 248;strana 249

Prva predaja (strana 246 - srednji dio)

Preneseno mi je od Ja'fera b. 'Abdullah al-Muhamadi --> 'Amr b. Hammad i 'Ali b. Husayn --> Husayn b. Isa --> njegova oca --> Abu Maymunah --> Abu Bashir al-'Abidi:
Osmanovo tijelo je bilo bačeno ustranu i ostavljeno nesahranjeno tri dana. Tada su Hizam Hakim bin al-Qurashi, koji je bio clan plemena Asad b. 'Abd al-'Uzza i Jubeyr b. Mut'im b. 'Adi b. Nawfal b. 'Abd Manaf razgovararali sa Alijem o njegovoj sahrani, tražeci njegovu dozvolu za (Osmanovu) porodicu u vezi toga. Alija im dade njegovu dozvolu, ali kada se vijest o ovom proširi narod na ulici cekase (Osmanovo tijelo], naoružani s kamenjem. Nekoliko članova njegove porodice izadje (s njegovim tijelom) sa namjerom da ga odnesu do jednog ograđenog mjesta u Medini zvanog Hashsh Kawkab, kojeg su židovi koristili za pokapavanje svojih umrlih. Kada (Osmanovo tijelo) bi izneseno pred narodom, oni kamenovahu njegov tabut, uporni da ga zbace na zemlju. Kad je 'Ali to čuo posla zahtijev da ga ostave na miru. Oni učiniše tako i (Osmanovo tijelo) u žurbi bi sahranjeno u Hashsh Kawkab. Kada je Mu'awiyah b. ebu Sufyan stekao vlast nad muslimanima (al-nas], on naredi da se ograda razrusi i (Osmanov mezar) prikljuci u al-Baqi'. Tada zapovjedi narodu da pokapavaju svoje mrtve oko njegova mezara, dok se naposljetku (ovi mezari) ne sastavise sa mezarjem muslimana.

* Ali, Talha, Zubair, Saad bin Abi Waqqas, Imam Hassan, Imam Hussain,... i mnogo drugih ashaba kao i tabaiina su bili prisutni u Madini i okolici.
Pitanje:
Sta su oni radili cijela 3 dana (tj. Osmanova dzenaza je bila tek nakon 3 dana)?
* Neki kamenovahu Osmanovo tijelo, razbijajuci njegove kosti. Niko ga nije gasulio (za dzenazu), niti mu je iko klanjao dzenaze namaz (osim 5-6 rođaka i robova).
Pitanje:
Sta su radili hiljade ashaba i taba'iina u Madini za vrijeme Osmanove dzenaze?

Druga predaja: (strana 247 - gornji dio)

Preneseno mi je od Ja'fera --> 'Amra i od 'Alije --> Husayna --> njegova oca --> al-Mujalid b. Sa'ida al-Hamdania --> Yasaar b. Ebi Kariba --> njegova oca Ebu Kariba, koji je bio službenik zadužen za Osmanovu riznicu:
Osman bi sahranjen u polutami. Samo Merwan b. Al-Hakam, trojica njegovih oslobodjenih ljudi, i njegova peta kćerka su bili prisutni na njegovoj dzenazi. Njegova kći tugovase, u žalosti podizuci svoj glas u jadikovanju za njim. Ljudi uzeše kamenje i vikahu "Dugo-brada stara budalo" [tj. Nathal]! Ona bi gotovo kamenovana. Onda oni rekoše:" (Idi) u vrt, u vrt. "I tako je sahranjen u vrt izvan [Medine] .

Komentar:
* To je bila 'Aisha bint Ebu Bekr (Majka vjernika), koja je započela sa tim nazivom "Nathal" (stara budalo) za Osmana ibn Affana. I ti ljudi koji su kamenovati i vukli Osmanovo mrtvo tijelo su samo slijedili Aishu bint Ebu Bekr. Stoga se moze reci da je "Osman ubijen u vatri koja bi zapaljena od Aishe bint Ebu Bekr".

Treća predaja: (str 248 - srednji dio)

Prema Muhamedu (Al-Waqidi) --> Abdallah b. Yazid al-Hudhali --> 'Abdallah b. Sa'idah:
Za dvije noći nakon što je ubijen Osman ostade (gdje je pao) i oni ga nisu mogli sahranit. Onda su četiri čovjeka odnijela (njegovo tijelo) --- Hakim b. Hizam, Jubayr b. Mut'im, Niyar b. Mukram, i Abu Jahm b. Hudhayfah.
Kada bi polozen na zemlju, da bi se dzenaza namaz mogla obaviti za njega, grupa ensarija dođe i zabrani im klanjanje namaza. Tu spadaju Aslam b. Aws b. Bajrah al-Saa'idi i Hayyah Abu al-Mazini među vise drugih. Oni zabranise (Osmanovim simpatizerima) da ga sahrane u Al-Baqi'....
Tako ga oni pokopaše u Hashsh Kawkab. Kada su Umayyadi zavladali, oni tada taj vrt uključise u al-Baqi ', i to je danas mezarje Umayyada.

Komentar:
* Primijeti da su ensarije (tj. stanovnici Madine - ashabi i taba'iini) koji su im zabranili klanjanje dzenaze namaza.
* I onda su ti isti ensarije (ashabi i taba'iini) zabranili i da se Osman sahrani u muslimanskom mezarluku.
* Zbog toga Osman i nije sahranjen u muslimanskom vec u židovskom groblju.

Četvrta predaja (strana 248 - zadnji dio)

Prema Muhamedu (Al-Waqidi) od 'Abdullah b. Musa al -Makhzumi:
Kad je Osman ubijen, (njegovi atentatori) pokušali su da mu odsiječu glavu, ali Na'ilah i Umm al-Banin padose preko njega i zaustavise ih. Te dvije žene vristahu i udarahu (njihova) lica i cijepahu njihovu odjecu. Usljed toga, Ibn 'Udays reče: "Ostavi ga." I tako Osman, njegovo tijelo još neoprano, bi odneseno i baceno na al-Baqi'. (Ozalosceni) željahu da mu klanjaju dzenaze namaz, na mjesto odvojenom za dzenazu, ali pomocnici (ensarije tj. ashabi i tabaiini) odbise (da im to dozvole). 'Umayr bin Dhabi' se pojavio dok Osman bijase lezao ispružen na vratima. Umayr skočio na njega i slomi jedno od njegovih rebara, govoreći: "Ostavio si Dhabia u zatvoru sve dok tu nije umro."

Peta predaja (strana 249)

Preneseno mi je od al-Haritha --> Ibn Sa'da --> Ebu Bekra b. 'Abdallah b. Abi Uwaysa --> amidze njegovog djeda al-Rabijeve 'b. Malik b. Abi 'Amir --> (Al-Rabijevog) oca:
Bio sam jedan od onih koji su noslili Osmanovo tijelo kada je ubijen. Nosili smo ga na vratima, a njegova glava je na vratima skakutala gore-dolje, jer smo isli vrlo brzo. Bili smo opsjednuti strahom sve dok ga ne sahranismo u njegovom mezaru u Hashsh Kawkab.